Pre samog kraha višedecenijskog prijateljstva dogodilo se jedno poslovno odbijanje, zbog kog je Ristovksi zažalio, a Bajić je prihvatio njegovu molbu.
Glumac i reditelj Radoš Bajić na društvenim mrežama je podelio fotografiju, sa sada bivšim prijateljem i kolegom, Lazarom Ristovskim, što je izazvalo masovne reakcije.
Radoš i Lazar su zajedno studirali i bili nerazdvojni prijatelji, a Bajićeva objava na društvenoj mreži Instagram definitivno je stavila tačku na njihov odnos.
Opelo za jednu mladost
– On iz Ravnog sela, ja iz moje Medveđe. Hodamo i jedemo, šta se našlo. On grize jabuku, ja parče kifle, pa razmenjujemo kao braća. Sve to pre pola veka, na beogradskom asfaltu ispred Skupštine. Nas dvojica, čisti, mladi, i visoki kao jablanovi, studenti glume i najbolji drugovi. Noć, dan, bez prestanka, uvek i svuda zajedno. Vreme oskudnosti i siromaštva, ali i idilična priča o večnom zavetu, o drugarstvu, časti i poštenju… Pedeset godina kasnije sve je otišlo u prah i pepeo, u pohlepu i gramzivost, u bahatost i otklon od svake normalnosti… To više nije čovek koga sam poznavao, čijim uspesima sam se radovao, sa kojim sam delio snove i prelepu mladost… Gde je nestao moj najbolji drug koji bi danas da nikome ne da ni zalogaj – čak ni meni? Koji bi sve za sebe? Bože Svevišnji, ako nam uzimaš snagu, sačuvaj nam dušu, obraz i čast… – zaključio je glumac i reditelj Radoš Bajić na pomenutoj društvenoj mreži.
Ubrzo se ovim povodom, vrlo koncizno, oglasio i sam Lazar Ristovski:
– Nemam komentara na te gluposti. Izvinite, doviđenja – kratko je poručio Lazar za Telegraf.rs.
Molio me za ulogu…
Glumac i reditelj Radoš Bajić svojevremeno je otkrio nepoznate detalje o seriji “Selo gori, a baba se češlje”.
Kako je ispričao tada, njegov kolega i prijatelj Lazar Ristovski je najpre odbio da glumi u ovom ostvarenju, a kasnije je promenio mišljenje, što je Bajića kako kaže, oduševilo tada.
– Odbili su me neki glumci. Na primer, imao sam veliku želju da u seriji igraju moji drugovi i klasići koji su danas veliki glumci, Bogdan Diklić i Lazar Ristovski, ali oni nisu bili zainteresovani. Kasnije je čuveni Dragan Nikolić prihvatio da igra ulogu Žote koju Dik nije hteo, a kada je “Selo gori” krenulo da hara, zvao me je Lazar i molio da mu napišem ulogu… što sam sa zadovoljstvom i učinio – ispričao je Bajić jednom prilikom.
Kroz svoje televizijske projekte Radoš je uticao na setan i nostalgičan odnos prema svemu što je srpsko selo, ali ako je obeležje srpskog seljaka šajkača i opanak, Radoš Bajić opanak nije voleo.
– Bojim se da će biti mnogo tužna emisija, pisao sam o tom događaju, mislim da sam bio osmi razred i bila je ekskurzija, da se iz mog sela Medveđa ode na Jastrebac, a kada se podigne na prste Jastrebac se vidi, a to je kao ekskurzija. Ispred zadružnog doma dolazi autobus i meni majka, ja nisam imao cipele i meni majka, stalno kaže: “Jao evo nemamo, ali ne birni ja ću da ti ofiksam opanke”, one pirotske opanke, gumene, ja sam se opirao strašno. To je bila jesen, prošlo je leto, moja majka je nosila na pijacu u Trstenik da prodaje kajmak i onda mi je kupila jadranke, one su izašle tada, bile su u modi, i ja sam ubedio majku, a tog jutra je pala kiša, da obujem čarape i da onako između palca i drugog prsta na nozi, da nazujem jadranke. Dolazim ispred zadružnog doma i idem i gledam u noge svih mojih drugova, šta je ko obuo, stvarno su svi imali cipele. Ne volim, ovo gleda narod srpski, pa kažu sad on priča, to nije tačno, ali ja znam da je tačno… Onda su me drugovi pitali što nisi obuo cipele, a ja sam rekao pa ovo je moderno sada. To su slike iz mog detinjstva, iz moje mladosti, svakako mislim da me to i formiralo, sviđalo se nekome ili ne – iskreno je ispričao Radoš jednom prilikom.