Prvi deo Biblije, ili onaj najvažniji koji i danas jeste najveća zagonetka, može se protumačiti kao neka greška ili ponavljanje istog, ali može dovesti do totalne zabune. Možda je ono što buni čitaoca, u isto vreme i odgovor. Pred sobom imam Stari zavet koji je preveo Đura Daničić, 1865. godine. Ako ga čitam kao vernik, neću zaključiti ništa drugo osim toga da je ljudski rod baksuzan od samog početka. Čitanje iz drugog ugla, potpuno neutralne osobe, koja nije religiozna niti bukvalno shvata ovu priču, odvelo me je do osećaja da je Stari zavet dokument ravan današnjem scenariju za naučnu fantastiku. Pravi dokument zapisan od jedne vrste ljudi koja je sve odgovore znala.
Dva postanja
Ako pročitate Prvu knjigu Mojsijevu, Postanje, i to prvih 6 poglavlja u njoj, dobijate utisak da su se na ovoj planeti odigrala dva stvaranja ljudskih bića, i da nije postojao samo jedan Tvorac.
U prvom delu Postanja, jasno piše da je um pod imenom Bog stvorio: nebo i zemlju, stvorio svetlost, razdvojio dan od noći, kopno od vode, travu i druge biljke, mesec i sunce, životinje. Čoveka je stvorio šestoga dana. Zapisano je :"Da načinimo čoveka po svome obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih... I stvori Bog čoveka po obličju svome, po obličju Božijem stvori ga; muško i žensko stvori ih... Rađajte se i množite se, i napunite zemlju...Evo dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu..."
Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi veče, bi jutro, dan šesti."
Na scenu stupa drugi Tvorac, još jedno stvaranje čoveka
Prva knjiga Mojsijeva, gl. 2. 3.4.
Odjednom se pojavljuje drugo ime, Gospod Bog. Više nema ni reči o Tvorcu koji je sve stvorio za 6 dana, već Gospod Bog stvara čoveka Adama, jer je počela padati kiša, pa nije bilo čoveka da obrađuje zemlju. Navodi se i to da se podizala para i natopila svu zemlju. Stvorio je čoveka od praha zemaljskoga, ne spominje se to da je po svom obličju, ali je stvorio vrt u Edemu na istoku, mnogo drveća u njemu. Uslov za Adamovu "sreću" bilo je čuveno drvo jabuke, da ne jede njene plodove. Nakon toga, stvara ženu od Adamovog rebra i dovodi životinje Adamu, kako bi on svaku životinju imenovao. Kada je stvorena Eva, bili su oboje goli, a to je, po ovom dokumentu, "trebalo da bude tako i sasvim normalno".
Šta bi mogla biti zmija koja je nagovorila Evu da proba zabranjenu jabuku?
Pre svega, zmija je donela saznanje ljudima. Adam i Eva nisu znali šta je dobro a šta zlo, nisu shvatali da su goli poput životinja, a možda nisu znali ni to, da osim njih postoje i drugi ljudi. Ta jabuka, nije mogla biti pravo drvo, jer bi jednostavno bila sklonjena od njih, već je bila njihova uspavana podsvest. Bez obzira što ih je stvorilo niže božanstvo, oni su, kao i sva druga živa bića, nosili deo Univerzuma u sebi. Zmija nije morala postojati, već se desilo njihovo buđenje. Zmija je mogla biti i neko drugo biće u obliku životinje, koje je poslao pravi Bog, da donese znanje i svetlost začetnicima druge vrste ljudi. Šta bismo pomislili, da je umesto zmije sleteo golub na drvo jabuke?
Divovi
Prva knjiga Mojsijeva gl. 6.
Ovde jasno piše da su postojale dve rase ljudskih bića, ili je jedna bila neljudska. Jedni su bili "božiji", drugi "čovečiji". Jedino tumačenje koje danas postoji jeste to da su "pali anđeli" zavodili žene, a one im rađale ljude-divove, što je razgnevilo Boga, ili da su to bili vanzemaljci. Ali ako se poveže sa ona dva Postanja, moglo bi se reći da su to dve rase ljude, stvorene na različit način i ne od istog Tvorca.
Za objavu komentara morate biti prijavljeni.