Andreja Pavlović, nastavnik matematike iz Smedereva, izabran je među 50 najboljih nastavnika na svetu. To je objavila Globalna nagrada za učitelje, koju dodeljuje fondacija Varkej u saradnji sa UNESCO-om.
Posle obavljenog intervjua i kroz evaluaciju njegovih rezultata Pavlović je jedini predstavnik srpskih nastavnika koji će se sada takmičiti za ulazak u 10 najboljih nastavnika sveta i za nagradu od čak milion dolara.
A ovaj nastavnik je ekskluzivno za naš jutarnji program,sa samog takmičenja u Dubaiju gde se trenutno i nalazi,otkrio je koja je njegova tajna – po čemu se to njegovi časovi razlikuju od časova mnogih drugih nastavnika u svetu i šta ga je izdvojilo.
Pobednik će biti izabran od deset najboljih finalista od strane “Global Teacher Prize Academy” koju čine istaknuti pojedinci, a sve se to dešava, gde se i nastavnik iz Smedereva sada nalazi, u Dubaiju na samitu od 11. do 13. februara 2025. godine.
– Ne piše u knjigama jer prosto morate da budete posvećeni i morate na kraju krajeva date poslednju kap emocije. Morate da slušate. Znači to je jedna od mojih osobina koju bih preporučao svim mojim kolegama da moraju da slušaju đake kako osećaju, šta žele, koje probleme imaju. Jer, znate, nas i na fakultetima, kroz pedagogiju, psihologiju uče nekim metodama kako se rešavaju problemi i kakav je pristup prema đacima, ali to je slovo na papiru. Ja imam 150 učenika, svaki učenik je svet za sebe i svako ima drugačiju situaciju kod kuće i oko kuće i u sebi i zaista sa svakim morate da izvedete neki poseban odnos. Ja sam zaista vrlo specifičan, pogotovo što sam profesor matematike. Vi kada kažete profesor matematike, ljudi misle opak, odelo, pa strog, pa svi moraju da stoje mirno, udara packe, ne daj Bože, i tako dalje. Pogotovo što sam profesor predmeta koji je po pravilu najnevoljeniji, da ne kažem najneomiljeniji, sigurno je najneomiljeniji, ali i uvek sam imao neki stav da moram da budem blizak deci da bi matematika bila bliska. Ako ne vole mene, neću voleti matematiku. Ja ne poznam jednog učenika koji kaže, a ja ne volim nastavnika matematike, ali ja volim matematiku – započeo je istaknuti profesor matematike, pa nastavio:
– Samim tim je neophodno da im priđete i da pritisnete neko dugme koje će da proradi, a svako dete ima drugačije dugme. Naravno, nekad se to malo obije u glavu, taj neki prijateljski odnos zna da pređe liniju i onda moramo malo da rešavamo takve probleme, ali to je sastavni deo našeg posla. Mnoge stvari i projekte radimo zajedno van škole. Mnogo je to bitno jer deca ne vole školu i sve to što se dešava na silu u učionici, što mora po planiranom programu, nije uvek dobro prihvaćeno i onda pokušavam bukvalno svakodnevno da organizujem projekte. Neki su zaista projekti, neke ideje su samo kratkotrajne ideje koje se za par dana se urade, ali je neophodno to raditi sa decom, približiti im školu. Ja sam skoro na jednom gostovanju rekao da mi moramo sve da uradimo kako bi deca ustajala ujutru i rekla: “Ja želim da idem u školu.” Ja kad sam išao u školu, dan kada sam bio bolestan, ja nisam znao šta da radim kod kuće, bilo mi je dosadno, ja sam jedva čekao da se vratim u školu. Tako da mi nekako moramo da, uprkos svim ovim problemima koje imamo sa telefonima i sa različitim problemima koje odvraćaju pažnju deci, moramo i da ih razumemo i moramo i da nekako to dovedemo na onu meru koja bi za njih bila uspešna.
Pavlović je istakao da je najbitnije deci usaditi kritično, dakle svojevrsno mišljenje.
– Nemam nikakav poseban savet, samo 24 sata pokušajte da date sve od sebe i na kraju se sve to isplati. Znate, neće ni svako dete moći da nauči, nije ni bitno da svako dete ima najveću ocenu. Morate da im usadite vrednosti, to je najbitnije. Matematiku može svako da nauči. Mislim, ja nisam neki stručnjak iz matematike, nisam na najpoznatijem fakultetu na Harvardu ili kako već. Ja sam profesor u osnovnoj školi i ovo što mi radimo nije teško jer većina njih mogu i sami da savladaju gradivo. Međutim bitno je da budete tu pored njih, bitno je da im usadite kritičko mišljenje, da znaju da postavljaju pitanja, da znaju da se sami pomuče, da znaju da preskoče svaku rupu koja će im se u pojaviti ispred njih i onda znate da ste na kraju dana bili uspešni. Ja znam da je čas bio uspešan kada zvoni, a deca ne ustaju, već sačekaju da završim ovo što smo pričali. Ja sam uvek razredni starešina jednog odeljenja i čas matematike uvek počinje pričom koja nema veze sa matematikom, pogotovo u mom odeljenju. Vrlo često se i u drugim odeljenjima časovi se i ne održe po planu zato što se desilo nešto pre časa ili u toku časa što ne sme da ostane nedorečeno i moramo da pričamo o tome ili je neki učenik dao neku ideju koja je vrlo značajna, upalio je neku iskru koja ne bi smela da se dopusti, da se ugasi. Tako da detalji uspešnog časa, ako pitate nekog prosvetnog savetnika, on će vam drugačije odgovoriti. Ja sam prvi koji se ne slaže, znate, kada školski savetnik dođe da oceni čas, on ima neki tefter, pa lepo štiklira da li je naslov napisan, da li su svi razumeli, da li su svi otvorili sveske. Ja sam veliki protivnik te birokratije jer onda mi u stvari ne razumemo čemu mi služimo. Popunićemo mi lako papire, ali ako je dete bilo nezadovoljno, ako je dete bilo nesrećno tog časa, ako ima neki problem i ako je spustilo nosić u poslednjoj klupi, a vi niste prišli i pitali šta se dešava, u čemu je problem, i ako je neki problem, a niste prekinuli čas ili rekli, ajde, sad vi ostali, završite ovo, a ja ću sa Žikom ili sa Marijom malo da popričam onda te papire koje ste popunili, oni nemaju nikakvog smisla i nikakvu svrhu.
Pavlović se osvrnuo na situaciju sa jednog od časova:
– Razgovarali smo o Pitagorinoj teoremi na jednom času i vrlo je teško učenicima osnovne škole da razumeju taj koncept teoreme u matematici, odnosno koliko je ona značajna, kako ona u stvari glasi, šta znači dokaz i tako dalje. U tom razgovoru rekao sam im par teorema šta bi mogla da bude teorema iz svakodnevnog života, a ne ona matematičk. Pa sam im tako dao za domaći da sami sastave neku teoremu, pa ćemo da prokomentarišemo da li je dobra, da li ima neke osobine teoreme. Potom sam im rekao da mi daju par dana da ja to napišem lepo na papiru, da im podelim, da prosto imaju neke smernice kako bi to izgledalo, da biste mogli zaista da učestvuju svi u tome jer nije teško. Kada sam kod kuće krenuo da kuckam kao upustvo, ja sam shvatio da u suštini uopšte nema ograničenja. Pa sam došao na ideju, zašto bih ja to dao jednom odeljenju, zašto bih ja to dao samo mojim učenicima, kada mogu da dam celoj školi. Razmišljao sam o metodama kako to da proširimo, i to je trajalo par sati, pa sam napravio sajt koji se zove Moja teorema. Na tom sajtu sam napisao uputstvo, zaista najprostije, da bude što razumljivije. Otvorio sam i Instagram profil koji se zove Moja teorema. Poslao sam to svim mojim kolegama iz cele Srbije, sa Balkana, pošto smo svi ionako umreženi. Napravio sam i čak i žiri od mojih učenika i mene sada čeka da par stotina tih teorema prođem i da probamo da izaberemo najbolje teoreme i u toku tog procesa se još jedna ideja stvorila, da mi to zaista možemo i da objavimo. Ako izaberemo dovoljan broj dobrih teorema, mi to možemo da objavimo kroz neku knjigu koja će ličiti neki Marfijev zakon. Znate, to su neke smešne teoreme, takvo je i bilo upustvo. Vi tu u stvari vidite koliko deca mogu da budu kreativna. Nastavnik sam koji dosta emotivno shvata svoj posao, koji ne misli da mu je ovo posao.
Kurir televizija je dostupna na kanalu broj 109 za korisnike MTS Iris TV, na kanalu 9 za korisnike m:SAT TV, Supernova i Yettel Hipernet TV, na kanalu 108 za korisnike BeotelNet, na kanalu 8 za korisnike Orion telekoma i na kanalu broj 112 za korisnike Sat-trakt na teritoriji Srbije, u okviru platforme M:tel u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini i MTEL Global u dijaspori, kao i na aplikaciji Arena Cloud.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu saodredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs
PROFESOR LOŠE RAČUNA, HIT SCENA U MOZAIK KVIZU NA KURIR TELEVIZIJI:
www.kurir.rs