Legenda srpskog glumišta Mira Banjac krajem prošle godine napunila 95. godina. Pre više od godinu dana povukla se iz glumce zbog bolesti sina Brane, koji je juče preminuo u Novom Sadu.
Glumica Mira Banjac sa sinom Foto: Youtube/RTS
U jednoj od njenih monografija piše da je Mira Banjac rođena u rano jutro, uz zvuke pleh muzike vatrogasnog orkestra koji se našao ispod prozora njene majke. Važila je za drsko i duhovito dete. Pred devojčicom od koje je tražila da joj pozajmi bicikl igrala je klovna, da bi joj se odužila. U školu je, kaže, dolazila kao luda Ofelija — sa svilom od kukuruza u kosi. Ističe da je sve to bio inat, samoodbrana, njen način da kaže ne dam se, uprkos svemu. Glumica je u svojoj biografiji zaključila da joj je detinjstvo bilo bolno, i da nikada nije želela da vrati godine. Oca gotovo i da se ne sećač
– Moj otac je Amerikanac. Moja baba je bila prvi talas migracije, otišla je u Ameriku, živela je u Detroitu i bila je velika hohštaplerka. Radila je, trgovala alkoholom u vreme prohibicije. Tamo se rodio moj otac i kada je imao 21 godinu, baba se vratila i tako je moj otac pronašao moju majku. Uvek je bila katastrofa sa jezikom i sporazumevanjem u kući. Bio je sjajan čovek, ali nije mogao da izdrži ovde. Kada sam imala četiri godine, on se vratio u Ameriku. Nama je poslao garanciju, da mama i ja dođemo. Međutim, moja mama je bila jako mlada, i moj ujak je bio njen tutor. Rekao joj je da ne može da ide za Ameriku – otkrila je Mira.
–Brinuo se kako će sa malim detetom, pritom nije znala jezik. Tada se još putovalo brodom, bilo bi to jako dugačko. Moja majka nije otišla, a otac se još nekoliko godina javljao. Posle je otišao u neki rat i ja sam izgubila svaki kontakt sa njim. Mislim da je poginuo – glumica
Mira je bila u prvoj generaciji glumaca koja je završila Državnu glumačku školu u Novom Sadu 1950. godine, a njena karijera zapravo i jeste započela uz kraći angažman u pozorištu u Sremskoj Mitrovici (1949—1951). Upravo je u Sremskoj Mitrovici upoznala Andreja Jovanovića, inženjera šumarstva za koga se udala i dobila sina Branislava. Ipak, posle pet godina braka – par se razveo. Godine 1970. prešla je u Beograd i postala član Ateljea 212. Kako je sama priznala, njen istinski glumački život počeo je tek tada, a da je sve pre toga većinom bila velika muka kroz koju je prolazila sama.
– Jaukala sam beogradskim ulicama, bila sam na ivici da dignem ruku na sebe. Morala sam da pozajmljujem novac. Prvo sam naišla na zelenaše, koji su uzimali po tri puta više, i to je bio rašomon. Jednog dana sam otišla u hotel, naručila kafu, sela da napišem pismo i htela da se bacim dole. U jednom trenutku pozvao me je Stipe Delić. Kaže – hoće da radim veliku glavnu ulogu. Bila je to čuvena Marija, iz istoimene serije, zbog koje su me šišali do glave. Ugovor je bio milionski. Potpišem i vratim sve dugove. To je bio moj mrak, ali i pročišćenje. Pola dinara više u životu nisam pozajmila – kazala je jednom prilikom glumica za Politiku.
Velike uloge dobija je tek u zrelim godinama, a za Kurir je oktrila da Novom Sadu danas živi običnim životom.
– Moj radni dan je kao i svake mame i domaćice. Veoma volim porodicu i domaćinstvo. Mi volimo da jedemo supe nedeljom, da jedemo kolače, i mi smo to ispoštovali. Taj put do pijace za mene je uvek interesantan. Tu sede moji Novosađani, stari koji me znaju, i koji znaju sve što sam ja radila, penzioneri s kojima volim da popričam, a i oni vole sa mnom da popričaju. To je lepo. Moj je dan uglavnom u nekim domaćinskim poslovima, kojih se ja ne libim i volim da ih radim – izjavila je 2019. Mira za Kurir.
www.kurir.rs