Na Uskrs, 11. aprila 1999. godine u Svetogorskoj ulici u Beogradu, iz pištolja marke Škorpion ispaljeno je 17 metaka u Slavka Ćuruviju, tadašnjeg vlasnika i novinara dnevnog telegrafa. Sa njim je bila tadašnja supruga Branka Prpa, koju je ubica udario drškom pištolja u glavu, nakon čega je izgubila svest. Ni posle 26 godina ne zna se ko je naručilac ovog zločina.
Ljiljana Smajlović, novinarka i bivša glavna urednica Politike govorila je za Kurir televiziju i emisiju “Crna Hronika” o ovom slučaju.
– Ubistvo Slavka Ćuruvije nije ostalo ni neistraženo, ni nerešeno. Dakle, slučaj je istražen, ubice su otkrivene, one su identifikovane, one su privedene pravdi. Samo što privođenje pravdi nekad nije dovoljno da se desi pravda. I na kraju ubice Slavka Ćuruvije su ostale nekažnjene. Ali ja mislim da cela nacija zna da je služba državne bezbednosti ubila Slavka Ćuruviju.I mislim da cela nacija razume da je ovde država ubila novinara – rekla je Smajlovićeva.
2014. godine osnovana je Komisija za istraživanje ubistva novinara na čelu sa Veranom Matićem. Cilj komisije bio je da se otkriju krivci za ovaj zločin, ali i za ubistva ostalih novinara na teritoriji Srbije.
– Dve, tri godine kasnije, odnosno 2014. godine je tužilaštvo sklopilo optužnicu, ušli smo u ceo proces koji je, može se reći, jedinstven u svetu – kaže Matić.
U strogo poverljivim dokumentima državne bezbednosti pod kodnim nazivom “Dosije Ćuran” nalazio se izveštaj o praćenju Slavka Ćuruvije. Isti je bio okidač da se pokrene istraga za Ćuruvijino ubistvo.
– Nesumnjivo je da je Ćuruvije bio pod merema, akcija “Ćuran” je akcija čiji je cilj njegova likvidacija. Da li je državna bezbednost u formalnom smislu vodila dokumentaciju “Ćuran”, u svojim arhivama, kao akciju praćenja, presluškivanja, potpuno je svejedno. Ishod te akcije je njegova likvidacija, to nije sudski dokazano, ali se desilo. Novinarska i medijska zajednica je ubeđena da su osumnjičeni bili deo tog lanca – rekao je Nino Brajović, generalni sekretar UNS-a.
Optužnicom za njegovo ubistvo obuhvaćeni su tadašnji šef državne bezbednosti Radomir Marković načelnik beogradskog centra Db-a, Milan Radonjić i glavni obaveštajni inspektor u drugoj upravi resora Ratko Romić, kao i pripadnik rezervnog sastava resora Miroslav Kurak. Romić je ekskluzivno za emisiju “Crna Hronika” objasnio kako je izgledao prvi susret sa advokatom nakon hapšenja.
– Ja sam uhapšen 14. januara 2014. godine. Te noći smo davali iskaz tužilaštvu i ona je tada došla u prvu posetu 15. januara i ja sam joj rekao, ozbirom što smo višedecenijski prijatelji, da ode da uzme pregled, da ga dobro izanalizira. Rekao sam joj da ne želim da me brani, ako u predmetu nađe dokaz da sam ja učestvovao u krivičnom delu koje mi se stavlja na teret – rekao je Ratko Romić, glavni obaveštajni isnpektor u II upravi resora.
Tokom svedočenja, jedini živi svedok Ćuruvijinog ubistva, Branka Prpa, rekla je da joj Miroslav Kurak, koji je optužen kao neposredni ubica, ne liči na osobu koja je pucala na Slavka Ćuruviju.
– Branka Prpa kao jedini autentični svedok je rekla da oni koji su tu nemaju veze sa ubistvom Ćuruvije. Ali, bilo je jedno pitanje koje je čak postavio jedan član veća na apelaciji, pitao ju je “da li je uopšte u sudnici lice koje ste vi videli kada je bilo ubistvo”. To je bilo pitanje i više nego što prelazi granice dozvoljenog, ja sam pustila i da takvo pitanje prođe. Meni su moji klijenti rekli, ne postoji pitanje koje ne sme da se postavi. Ona je rekla da nema ni jednog lica koje je videla u sudnici – rekla je Zora Dobričanin Nikodinović, advokat.
Specijalni sud u Beogradu 2019. godine proglasio je krivim četvoricu nekadašnjih pripadnika Državne bezbednosti za ubistvo Slavka Ćuruvije. Sud je naveo da je ubica NN lice. Nakon što je presuda ukinuta 2021. godine Marković i Radonjić ponovo su osuđeni na po 30 godina zatvora, dok su Romić i Kurak dobili po 20.
– Iza ubistva stoji služba državne bezbednosti, ona koja treba da obezbedi bezbednost jedne države – kaže Veran Matić, predsednik Komisije.
Mirjana Marković, supruga tadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića, desetak dana pred Ćuruvijino ubistvo, označila ga je kao glavnog državnog neprijatelja koji je navodno izazvao Nato bombardovanje.
– On je apsolutno bio patrijota u ovom tradicionalnom, konzervativnom poimanju te reči. On je čovek koji je par meseci pre početka bombardovanja putovao u Vašington, gde je imao susrete u Kongresu, USAID-u… Govorio je da je politika Slobodana Miloševića loša i da se protiv nje bori i rekao “ja želim da on padne, da bih ja mogao da pravim novine, ali američka politika prema mojoj zemlji je skandalozna” – kaže Smajlovićeva.
Dvedeset i pet godina nakon ubistva, Apelacioni sud oslobodio je optužbi Radomira Markovića, Milana Radonjića, Miroslava Kuraka i Ratka Romića. Sud je obrazložio da “nema neposrednih i posrednih dokaza koji bi pouzdano potvrdili da su optuženi izvršioci ovog krivičnog dela”.
Bez obzira što prema rečima suda ne postoje dokazi da su tada optuženi odgovorni za smrt Slavka Ćuruvije, novinarska udruženja i medijski radnici nisu saglasni sa oslobađajućom presudom.
– Postavlja se pitanje zašto sam ja uopšte bio pritvoren nakon celokupnog sudskog postupka, obzirom da se videlo da u celom postupku, ja sam bio u pritvoru devet godina, tri meseca i šest dana. Ceo postupak je trajao 10 godina i za to vreme nije iznešen jedan dokaz. Tužilaštvo nije imalo ni jedan dokaz o mojoj krivici, provedete 10 godina u pritvoru, izgubite vreme i energije i budete oslobođeni, a da niko ne snosi odgovornost za izgubljeno vreme. Majka i tetka su mi umrle u tok postupka, zbog posledica nerviranja. Supruga mi se razbolela, deca su mi ostala u atmosferi konstantnog linča. Tužilaštvo nije uradilo svoj posao – rekao je Romić.
Ni dvedeset i šest godina od smrti Slavka Ćuruvije licu pravde nije priveden nalogodavac njegovog ubistva. Hoćemo li ikada saznati – Ko je kriv?
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir televizija je dostupna na kanalu broj 109 za korisnike MTS Iris TV, na kanalu 9 za korisnike m:SAT TV, Supernova i Yettel Hipernet TV, na kanalu 9 za korisnike SBB EON, na kanalu 108 za korisnike BeotelNet, na kanalu 8 za korisnike Orion telekoma i na kanalu broj 112 za korisnike Sat-trakt na teritoriji Srbije, u okviru platforme M:tel u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini i MTEL Global u dijaspori, kao i na aplikaciji Arena Cloud.
Kurir.rs
www.kurir.rs