Život profesionalnih sportaša pun je velikih kušnji.
Novac, slava i moć mogu ‘zamračiti um’ pojedincima te staviti sport u drugi plan. Veliki utjecaj javnosti i pažnja medija u eri u kojoj živimo stavljaju dodatan pritisak na leđa sportaša. Dovoljno se osvrnuti na jedan od najpoznatijih slučajeva, onaj Tigera Woodsa i njegovih afera s otprilike 120 žena, koji je punio žuti tisak te od njega stvorio omraženog lika u očima svjetske sportske javnosti. Slučaj optužbi za silovanje Cristiana Ronalda prišio je neuglednu zakrpu na sve ono dobro što je napravio na nogometnom terenu i stvara(o) rizik da Portugalac ostane zapamćen kao kriminalac.
Zbog toga treba skinuti kapu, primjerice, LeBronu Jamesu. Jedan od najpopularnijih i medijski najeksponiranijih sportaša 21. stoljeća u privatnom životu nikad nije imao veći skandal (mimo par možebitnih IG modela, što je daleko od potvrđenog). U 15 godina profesionalnog bavljenja sportom na najvišoj razini održao je imidž obiteljskog čovjeka, dobrog oca i, što je najvažnije, uzora mladima. Kad god se provlače debate o najboljem igraču u povijesti između Michaela Jordana i LeBrona, ljudski faktor se često stavlja pod tepih, a zapravo je sama činjenica da je LeBron unatoč toliko kušnji i dalje čist na privatnom planu - nevjerojatna.
Ne mogu ponuditi odgovor da li taj čisti ljudski faktor treba utjecati na debatu o najvećem košarkašu svih vremena, ali sigurno je kako Kralj ostavlja veliki izazov za generacije koje dolaze da ga nadmaše kao zvijezdu bez mrlje.
S čisto košarkaške strane, letvica je jednostavno podignuta previsoko.
Jordan nikad nije bio anđeo, dapače, dobro je poznato da su ga kroz kasniju karijeru pratili poroci poput cigara, alkohola i kockanja. Upravo je kockanje bilo manifestacija njegove nadljudske, opsesivno-kompulzivne kompetitivnosti izvan parketa, stvorivši niz priča koje vjerno prikazuju koliko je Michael bio zaluđen pobjedama u ama baš svakom aspektu.
Jordanove kockarske vratolomije
Jedna od najbizarnijih priča dolazi iz jedne od najjednostavnijih igara - ‘kamen, škare, papir’. Bivši playmaker Chicago Bullsa Jay Williams svojedobno je dijelio svlačionicu s Michaelovim suigračima te je otkrio da su se međusobno kladili oko pobjednika u čak sto tisuća dolara. Ovakve vrtoglave cifre nisu bile problem za Jordana koji je plivao u novcima, ali zamislite da vam jedna mjesečna plaća ode u vjetar jer ste rukom pokazali ‘škare’ umjesto ‘kamena’. Tako je otprilike to izgledalo iz perspektive Michaelovih protivnika u ovoj igri. Konstantno je inzistirao na revanšu kad bi gubio, stoga s obzirom na intenzitet igranja i financijsku nadmoć, jasno je da je najčešće izlazio kao pobjednik.
Iako se ‘kamen-škare-papir’ ne može nazvati nekim strastvenim hobijem, za Michaela je golf to uistinu bio. To je, naravno, značilo da partija s protivnikom rijetko prođe bez toga da se ‘posoli’ nekim ulogom. Primjer koji je odjeknuo svijetom 1993. bio je onaj tadašnjeg Jordanovog prijatelja Richarda Esquinasa. Biznismen iz San Diega se početkom devedesetih četiri godine kontinuirano družio s Jordanom, a u tom periodu odigrali su oko 110 partija golfa s novčanim ulozima.
Esquinas je o njihovom odnosu čak i napisao knjigu ‘Michael & Me: Our Gambling Addiction... My Cry For Help!’, čiji naslov zvuči kao da je napisana krvlju u maniri mladog Werthera, a neki navodi u toj knjizi su itekako zanimljivi. Ulozi u njihovim obračunima nikad nisu išli ispod sto tisuća dolara. Najradikalniji primjer, i ujedno kap koja je prelila čašu njihovog odnosa, bila je partija golfa odigrana 20. rujna 1991. na Aviara golf terenu u San Diegu, istog tjedna kad je zvijezda Bullsa uvrštena u američku košarkašku reprezentaciju za Olimpijske igre u Barceloni.
Jordan je tog dana navodno izgubio 1.3 milijuna dolara od Esquinasa. Sljedećeg lipnja su odigrali posljednje mečeve u rasponu od tri dana jer je Jordan tražio revanš kako bi smanjio dug, što mu je i uspjelo pa je cifra zaokružena na 900 tisuća dolara.
Uslijedili su mjeseci telefonskih razgovora i pisama kojima je Esquinas nastojao primorati Jordana da podmiri dug, no Michael je ostao ustrajan u namjeri da isti na ovaj ili onaj način - smanji. Glavni Jordanov motiv bio je zataškati cijelu situaciju od tadašnje supruge, koja je imala uvid u financije Gospodina Zraka. Esquinas je sam ponudio da mu Jordan plati tek 300 tisuća dolara odjednom, da bi na kraju platio iznos od 200 tisuća dolara i to na dvije rate.
Curenje ove priče u javnost dokrajčilo je njihovo prijateljstvo, a sam Jordan je rekao: “Osjećao sam se izdan od strane tog čovjeka. Ne smatram ga prijateljem, jer prijatelji to ne rade drugim prijateljima.”
Primjer Esquinasa nije jedina pikantna priča o Michaelovim nestašlucima na golf-terenima, ali je definitivno najrelevantnija. Osim toga, utjecala je na istragu NBA lige oko njegovih kockarskih aktivnosti početkom devedesetih. Ako mislite da je Esquinas neki ‘no-name’ lik kojem je cilj bila samo medijska pažnja te novac (mada je i sam bio milijunaš) - nekadašnji MJ-ev prijatelj, bivša NBA zvijezda Charles Barkley i sam je izjavio da ga je Jordan izazvao na partiju golfa od jednog udarca s ulogom od 300 tisuća dolara.
Chuck je bio involviran u još jednu kockarsku priču s Jordanom u glavnoj ulozi. Na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. obojica su bili dio legendarnog Dream Teama. Za američke košarkaše taj turnir bio je ‘šetnjica’ s rezultatske strane, pošto su pobjeđivali protivnike s 40 razlike u prosjeku. To je Jordanu i ostatku ekipe omogućilo da se opuštaju, zabavljaju te tulumare.
I naravno - kockaju.
Prema navodima Magica Johnsona, kao i najpoznatijeg navijača Knicksa, redatelja Spikea Leeja; Jordan, Magic, Barkley te Scottie Pippen su svake noći u Barceloni igrali poker do sitnih sati. Noć uoči utakmice finala s Hrvatskom, MJ i ekipa bili su budni do šest sati ujutro uz poker i potom spavali samo jedan sat. Ipak, bili su dovoljno svježi da s pristojnih 32 razlike pobijede naše reprezentativce sljedećeg dana.
Na letu natrag iz Španjolske, Jordan je izvadio novčanicu od 100 dolara i kladio se sa suigračima da će njegova prtljaga prva izaći na pokretnoj traci aerodroma. Osjetivši dobre šanse, devetorica su pristala, a prizor Michaelove prtljage koja prva izlazi osiromašila ih je za ukupnih 900 dolara. Naravno, MJ je u želji da pobijedi i u ovoj igri - podmitio nosača prtljage. Ovu ‘foru’ je jednom prilikom prodao i suigračima iz Bullsa, u Portlandu, ovaj put za 50 dolara po glavi. Zamislite samo kako tadašnji rezervni playmaker, mršavi Steve Kerr, mora ponizno dati 50 dolara kao znak zahvale Njegovom Zrakočanstvu što je uopće dio šampionske momčadi.
… I Jordanovo profi-kockanje
Osim što je Jordan prolazio kroz ozbiljne kockarske bitke na golf-terenima i nešto ležernija nadmetanja sa suigračima izvan parketa, aktivno je obilazio casina tokom svoje karijere. Tijekom spomenute, famozne Olimpijade u Barceloni u više je navrata viđen kako kocka u Monacu, gdje je Dream Team odrađivao treninge za utakmice. Ipak, puno veći kockarski utisak ostavio je u svojoj rodnoj zemlji, pogotovo u gambling ‘Mekama’ SAD-a - Atlantic Cityju u New Yorku te Las Vegasu.
Adam ‘Pacman’ Jones je 2007. godine bio član NFL momčadi Tennessee Titansa. Tijekom NBA All-Star vikenda u Las Vegasu, Pacman se upustio u noćni život i tako u jednom casinu, za stolom popularne igre Craps, pronašao oči u oči sa svojim idolom. Za one manje kockare među vama, uključujući i vašeg autora (koji je morao googleati detalje ove igre), Craps se igra s dvije kockice. Prema Jonesovim navodima, jedino je Jordan tu večer smio bacati kockice. Potpuna dominacija - kao i na parketu.
Spletom sretnih okolnosti, Pacman je dobio čak milijun dolara te se nakon toga povukao iz igre, a Michael je sjeo na njegovo mjesto računajući da će upiti nešto te sreće - i uzeo stvari u svoje ruke. Međutim, kola su krenula nizbrdo, a Jordan je te noći izgubio čak pet milijuna dolara.
Da večer bude upamćena kao jedna od luđih u Pacmanovom životu, pobrinuo se njegov odlazak u lokalni striptiz klub sa stečenim imetkom, gdje je spiskao 50 tisuća dolara bacajući novčanice po striptizetama. Prema Jonesovim navodima, on i njegov bodyguard potukli su se s promotorom kluba koji je pokušao ukrasti bačene novce. Izbačeni su iz striptiz kluba, a sve je zaokruženo pucnjavom neimenovane treće osobe prema zaštitarima u kojoj je ozlijeđeno troje ljudi. Zbog incidenta Pacman je suspendiran na čitavu sezonu od strane NFL lige - uz tužbe koje su mu zaprijetile karijeri. Materijal za žuti tisak i neki budući NFL portal.
Jordanove avanture u Atlantic Cityju su relevantnije jer su se odvijale tokom njegove karijere, štoviše u najbitnijim trenucima, u finalu Istočne konferencije 1993. godine. Knicksi su pobijedili u drugoj utakmici serije u Madison Square Gardenu i došli do uvjerljivog vodstva od 2-0. No, ubrzo je na površinu isplivalo ono što se događalo noć prije, iza kulisa. Navijači Knicksa su dovikivali: “Kako ti je zglob nakon aparata, Michael?” (aludirajući na povez na Michaelovoj ruci i aparate u casinu) te “Nisi bio na golf-lekcijama u Atlantic Cityju, Michael?”.
Ispostavilo se kako je prednost domaćeg terena Knicksa, MJ pretvorio u prednost domaćeg casina.
Iz hotela je izašao oko 23 sata navečer, a po pisanju medija, oko 2 i pol sata ujutro još uvijek je ordinirao po casinu. I sve to noć prije potencijalno ključne utakmice sezone. Gnjevni Jordan je napise New York Timesa, između ostalih, popljucao rekavši kako se u sobu vratio do 1 sat - najkasnije. Bilo kako bilo, statsi su ispričali rijetku playoff MJ priču, s 12-32 šutom iz igre u porazu.
Jordan ne bi bio Jordan da se nije vratio iz košarkaškog ponora te donio Bullsima četiri pobjede zaredom u seriji - čime su prošli u finale, ali ova priča je bila čavao u lijes nagađanjima i pričama da ima ozbiljnih problema s kockom, koji posljedično interferiraju s njegovom košarkaškom karijerom.
Teorija zavjere: Jordanovo umirovljenje
Michael Jordan je 6. listopada 1993. godine, u dobi od 30 godina, objavio da se umirovljuje. Ta odluka je obišla ne samo čitavi sportski svijet, već gotovo svaku osobu koja živi na Zemlji. Do tog je trenutka osvojio tri NBA naslova, tri nagrade MVP-a finala i sedam uzastopnih naslova najboljeg strijelca NBA lige. Okupljenoj masi ljudi u Berto Centru, trening-igralištu Bullsa, poručio je: “Stigao sam do vrha. Uvijek sam govorio ljudima koji me poznaju da čim izgubim taj osjećaj motivacije i osjećaj da mogu dokazati nešto, vrijeme je da odem."
Potencijalni uzrok ove nagle odluke treba tražiti u pritisku medija koji je izgrađen oko Jordana u prethodnoj sezoni - posebice nakon incidenta u Atlantic Cityju. Stolovi su se okrenuli te je najednom od miljenika medija MJ postao omražen i često bezobrazno kritiziran. Priča se mora tražiti, bilo je da je istinita ili ne, a poseban začin daje kontroverza s najpoznatijim svjetskim sportašem tog doba.
"Da mogu sve ponoviti, nikad ne bih htio biti smatran uzorom. To je kao igra koja je namještena protiv mene - nemam šanse pobijediti."
Ipak, teško je povjerovati da je čovjek koji je lomio puno ozbiljnije suparnike od novinara zastao pred medijskim izazovima. Možda je u pitanju bilo nešto ozbiljnije?
Ljeto prije šokantne objave, Jordanov naizgled savršeni svijet je srušen kad je njegov otac James ubijen i opljačkan od strane dva tinejdžera u Sjevernoj Karolini. Njegovo tijelo je pronađeno tek dva tjedna poslije smrti, a ubojice su naknadno osuđene na doživotni zatvor. Zanimljivo je da je dokazni materijal u suđenju uključivao i dva NBA prstena koja je Michael poklonio ocu.
Jordanova prva mirovina trajala je samo 18 mjeseci, za kojih se posvetio igranju bejzbola u nižim američkim ligama - kako bi ispunio očev san da mu sin bude profesionalac u tom sportu.
Većina ljudi je pretpostavljala kako je njegovo odsustvo jednostavno posljedica žalosti radi očeve smrti i oporavka. Međutim, njegov neprikosnoveni, globalni uspjeh te želja za kompetitivnošću izvan terena, kao i problemi s kockanjem - nametnuli su brojna pitanja, koja se ne mogu tako lako otpisati prevelikim medijskim, odnosno emocionalnim pritiskom.
Michael od medija, općenito govoreći - nikada nije ni pobjegao. On je samo zamijenio loptu za palicu, jedne novinare lokalce drugima te apsolutnu dominaciju osrednjim potencijalom. Postavlja se pitanje - je li od medija bježala NBA liga? Da li je Jordanova mirovina zapravo tajna suspenzija od strane NBA lige, radi kockarskih grijeha i straha od narušavanja dugo građenog imidža?
Je li tadašnji komesar lige David Stern kaznio Jordana na blaži način i tako očuvao mukom izvojevanu, pozitivnu prezentabilnost lige iz dana Birda i Magica, istovremeno čuvajući Jordanov brand koji je već u to doba vrijedio 10 milijardi dolara?
Jordanovo kockanje postalo je veliki problem, kao i otkrivanje njegove povezanosti s kriminalcima.
Nakon što su Bullsi 1992. uzeli drugi uzastopni naslov, Michael je pozvan na svjedočenje u slučaju Jamesa ‘Slima’ Boulera, osumnjičenog dilera kokaina, ali i povremenog mu partnera na golfu. Upitan je da objasni zašto je Bouler u svom
posjedu imao ček u vrijednosti od 57 tisuća dolara s njegovim potpisom. Jordan je prvo odgovorio kako je riječ o poslovnoj posudbi, ali kasnije je priznao da je zapravo riječ o dugu kojeg je trebao otplatiti radi gubitaka na pokeru tijekom jednog vikenda.
Još jedan od Jordanovih poznanika, Eddie Dow, za kojeg kažu da je svaki dan na posao nosio revolver i aktovku punu novca, pronađen je mrtav u ožujku 1992. u Charlotteu.
U njegovoj aktovki su se nalazila tri čeka u vrijednosti od 108 tisuća dolara, također s Jordanovim potpisom. Kasnije je otkriveno da je ponovno riječ o plaćenim kockarskim dugovima. Mediji su kasnije plasirali u javnost vijest kako je Michael održavao okupljanja za golf i kockanje u svojoj Hilton Head Island rezidenciji, a pokojni Dow je bio gost na tri takva događaja.
Korak dalje u teorijama zavjere napravio je bivši bek Bullsa i tadašnja radio-ikona Windy Cityja, Norm Van Lier (sudeći po prezimenu, ne vjerujte sljedećim navodima).
On je 1993. godine počeo razvijati razne priče o Jordanovom kockanju, od kojih je daleko najozbiljnija ona da je Michaelov otac zapravo ubijen radi njegovih neplaćenih kockarskih dugova. To je natjeralo trenera Bullsa, Phila Jacksona, da osobno nazove Van Liera i kaže mu da prestane sa sranjima. Premda je ovaj to poslušao, sjeme sumnje je posijano, a ova suluda teorija se spominje i danas.
Za razliku od špekulacija, definitivno provjerena informacija je ona o provedene dvije istrage od vodstva lige početkom devedesetih oko Jordanovih sumnjivih aktivnosti izvan parketa. Nakon istrage, liga je ocijenila da kod MJ-a nisu utvrđena nikakva odstupanja od njenih pravila.
Kompetitivnost je dijagnoza
Jednom sam čuo da je tanka linija između genijalnosti i ludosti. I zaista, primjera je napretek. Friedrich Nietzsche je posljednjih 11 godina svog života proveo u mentalnoj ustanovi s bipolarnim poremećajem i psihozama. Nikola Tesla je svoje zadnje mjesece praktički proveo u vezi s golubom. Otac teorije igara i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju John Nash je više od 50 godina živio s paranoidnom shizofrenijom.
Michael Jordan nije Nobelovac, niti luđak po standardnim kriterijima, ali je definitivno sportski genijalac. Čovjek koji je podigao kriterije uspjeha u cjelokupnom sportu na višu razinu, ultimativni pobjednik i jedan od najvećih sportaša svih vremena.
No njegova sportska genijalnost bila je dvosjekli mač, zamalo mu uništila karijeru i jako ga približila dijagnozi ovisnika. ‘Jordan - košarkaški pobjednik’ i ‘Jordan - pomahnitali kockar’ - bile su dvije strane iste medalje, manifestacije iste osobe - Jordana kompetitivca.
I sam je jednom prilikom rekao da su on i Kobe Bryant jednako prokleti sa svojom težnjom da pobijede pri svakoj prilici koja im se pruži u životu, a taj nadljudski nagon ih je i učinio tako uspješnim košarkašima. Jordanovo prokletstvo se može dovesti u usku vezu s opsesivno-kompulzivnim poremećajem - želja za pobjedom i nadmetanjima bila je opsesija, a kompulzije su bile košarka i kockanje.
Njegov primjer nameće i generalno pitanje: da li je moguće postići maksimalni uspjeh u određenom polju bez neke forme opsesivnosti?
Sam MJ je o svojoj kompulzivnosti rekao: “Da, našao sam se u situacijama u kojima nisam izašao na vrijeme i doveo sam se do ruba. Je li to kompulzivno? Ovisi kako gledate na to. Ako ste spremni ugroziti živote članova vaše obitelji i vlastitu životu sigurnost, onda da. Ja nikad nisam to učinio.”
Upravo u ovim rečenicama treba izvući ono najvažnije. Pouka ove priče neće biti “Nemojte kockati!”, jer su društvene norme dovoljno dobro definirane i postoje jasni kriteriji o tome koji obrasci ljudskog ponašanja vode u propast, kao i gdje je granica ovisnosti. Isto tako, neću ocjenjivati koja je teorija zavjera o Jordanu istinita ili ne, prepuštam čitateljima da ih sami procijene.
Lekcija je ta da je Michael Jordan, koliko god bio problematičan u aktivnostima izvan košarke, uvijek svoje ‘prokletstvo’ ispucavao primarno na parketu. U kontroverznu mirovinu se zaputio s naslovom te se naslovima iz nje i vratio.
Ljubav prema košarci se uvijek pobrinula da nepodopštine izvan parketa ostanu u drugom planu, a MJ-u je lopta ostala i prioritet i utočište.
Jordan, Kobe i drugi 'prokletnici’ su imali sreće da svoj bogom dani talent iskoriste za pretvorbu vlastite kompetitivnosti i nemira koji proizlaze iz nje u uspješne karijere. Većina običnih smrtnika nema takvu sreću i sposobnost, stoga vlastite unutarnje nemire i razno-razna kompulzivna ponašanja razriješavaju na negativne načine. Ipak, vjerujem da svaki čovjek može pronaći nešto što ga jako zanima, čini zadovoljnim i zamjenjuje kompulzivnost s okupiranošću. Pretvaranje negativne energije u životu u pokretačku silu prema stvarima koje čovjek voli raditi može biti izlaz iz nemira i korak bliže uspjehu.
Izvor: Eurostep.hr
Za objavu komentara morate biti prijavljeni.