Slušaj vest

Doček hrvatskih sportista posle uspeha na velikim takmičenjima poslednjih dvadesetak godina ima jedan zajednički imenitelj – Marko Perković Tompson.

- Advertisement -

Muzičar koji se ne buni što ga karakterišu kao simbolom ekstremne, nacionalističke, proustaške desnice, naprotiv, bio je na dočeku i srebrnih rukometaša.

- Advertisement -

Rukomet Foto: Starsport, David Inderlied / AFP / Profimedia

Hrvatska rukometna reprezentacija sa srebrom sa Svetskog prvenstva dočekana je danas u Zagrebu od strane nekoliko desetina hiljada navijača.

Sami reprezentativci Hrvatske su insistirali da se sa njima na bini nađe i Tompson, a to je bio povod da novinar Tomislav Klauški napiše za 24sata.hr tekst koji prenosimo u celosti.

“Ponosni smo jer smo ujedinili celu naciju”, poručuje srebrni golman Dominik Kuzmanović u ime hrvatskih rukometaša.

A onda su na doček pozvali Marka Perkovića Tompsona da to promeni.

“Umesto traženja ‘političke poruke’ u nastupu Marka Perkovića Tompsona na dočeku, što samo produbljuje ideološke podele, predlažem da svi zajedno uživamo u uspehu hrvatskih rukometaša”, poručio je ovoga vikenda premijer Andrej Plenković, odgovarajući na apel predsednika Antifašističke lige Zoranu Pusiću da se Tompsonu ne dozvoli današnji nastup na Trgu bana Jelačića.

A opet, Marko Perković Tompson je taj koji celu svoju estradnu karijeru gradi na ideološkim podelama i političkim porukama.

Od koncertnog pozdrava “Za dom spremni”, preko stihova da će se “opet gusta magla spustiti”, pesme “Ljutu travu na ljutu ranu” sa stihovima “Onu istu našu košulju mi pripremi, na tavan je stavi, za mene je spremi, biće ona opet i sinu po meri, kao što je bila mom dedu i meni” i pesme “Geni kameni” u kojoj peva “Loša bila 45., rasula nas preko sveta”, pa sve do “Jasenovca i Gradiške stare” koju su prošlog leta zdušno pevale mlade ustaše u Imotskom, Tompson je decenijama nastupao kao simbol radikalne, ekstremne, nacionalističke, ustašofilne desnice, izazivajući brojne kontroverze, zabrane i političke sukobe.

I parazitirao na društvenim podelama.

Tompson nas deli

Kako onda Plenković upozorava da kritika Tompsona “produbljuje ideološke podele”? Zar bi se celo hrvatsko društvo trebalo svrstati iza pesama, stihova, sentimenta i ideologije Marka Perkovića Tompsona?

I to baš prilikom dočeka hrvatskih sportista?

Ipak, pre sedam godina Plenković nije tako govorio.

Tada je na dočeku srebrnih fudbalera Marko Perković Tompson kao “slepi putnik” ukrcan na autobus s igračima, na traženje Zlatka Dalića i Luke Modrića, te dovezen na glavni zagrebački trg gde se najzanimljiviji trenutak dogodio na samom kraju.

Modrić je tada pozvao Tompsona da otpeva još jednu pesmu kad je isključen razglas, a Tompson s igračima bez glazbene podloge počeo urlati “Geni kameni”, na što se publika počela razilaziti.

Tompson se kasnije žalio da su ga “oterali s govornice”, a u javnosti, medijima i na društvenim mrežama počela se širiti priča da je Tompsonov nastup zapravo bio pokušaj desničarskog udara na Vladu i premijera Plenkovića. Gašenje mikrofona navodno je naredio tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, koalicioni partner Plenkovića i HDZ-a.

Sad je problem

Sada, pak, Plenković nema problem s Tompsonom na Trgu, poštuje želju igrača i čak optužuje antifašiste za izazivanje ideoloških podela. Jer, danas Zagrebom ne vladaju više Bandić i HDZ, kojima je Tompson predstavljao problem 2018. godine, već je na vlasti Možemo!, što je idealna prilika da HDZ par meseci pre lokalnih izbora baci Tompsona kao ideološki vrući krumpir u krilo svojim izbornim protivnicima.

Zoran Pusić, predsednik Antifašističke lige, podsetio je Plenkovića na koncerte Tompsona gde mlade ustaše skandiraju “Za dom spremni” i pevaju koljačke ustaške pesme u Imotskom i nedavno u Splitu, na šta premijer odgovara da “izolovani postupci pojedinaca ne mogu biti razlog za dovođenje u pitanje dočeka kojem će prisustvovati desetine hiljada naših sugrađana okupljenih s iskrenom željom da u veličanstvenoj atmosferi pozdrave naše rukometaše”.

Nažalost, ti “izolovani nastupi pojedinaca” evidentno su grupni i sve masovniji, nošeni istim stihovima, emocijom i ideologijom, kao što je upravo Tompsonov nastup “razlog za dovođenje u pitanje dočeka” srebrnih rukometaša.

Šta je Marko bez ustaštva?

Marko Perković Tompson postao je simbolom ekstremne, nacionalističke, proustaške desnice od čega pevač ne beži jer mu upravo takav status garantuje ikakav profesionalni uspeh. Šta je Marko Perković Tompson bez ustaštva? Bez političke kontroverze? Bez zabrana?

Niko ne mora “tražiti političku poruku” u nastupu Marka Perkovića Tompsona, ona je nadasve jasna, glasna i svima očigledna. Da nije, ne bi bilo bi Tompsonove estradne slave.

Treba li onda takav pevač biti na dočeku reprezentativaca države koja bi trebala bežati od ustaškog nasleđa, sentimenta i krvavih stihova?

Plenkoviću je Tompson smetao 2018. godine, ali sada mu koristi u skupljanju glasova na desnici i dovođenju zagrebačke gradske vlasti u nelagodu i nedoumicu.

Nije bio faktor

Godinama ranije, čak i prilikom dočeka fudbalera 1998. godine, Tompson nije bio faktor ni zvezda, tada se pevala Severina, makar i posprdno, pa nije bilo razloga da se uopšte govori o podelama i sukobima.

Međutim, Tompson voli nastupati s uspešnim sportistima jer se na taj način on pozicionira kao onaj ko ujedinjuje Hrvate, i to na svojoj ideološkoj platformi, na vlastitom svetonazorskom obrascu, na lukrativnom političkom sentimentu, dok njegove kritičare optužuju da iskaču iz tog obrasca, narušavaju nacionalnu euforiju i u krajnjoj instanci, ne vole Hrvatsku. Onu Tompsonovu.

Ako se slave rukometaši i fudbaleri, neminovno se mora slaviti i Tompsona, šta onda tog pevača s ekstremističke margine lansira ravno u nacionalni mainstream. Zajedno sa ZDS-om, “gustom maglom”, “Maksovim mesarima”, “ljutom travom i ljutom ranom”…

Umesto da se Hrvatska odmiče od Tompsona i svega što on predstavlja, ona se – uz politički blagoslov – sve više uvlači u taj desničarski milje.”

Švedska – Portugal rukomet Izvor: Arenasport 2