Zanimljivo je...
To da gledamo kako nešto propada i ne činimo ništa, iz nepoznatog, u glavi, razloga. Blokada je sto a može biti i jedna.
Zanimljivo, kako pokušavamo da spasemo nešto što ne možemo a neće ni viša sila. Zanimljivo, koliko u svakom lavirintu i ne poznajemo silu, samo nemoć i nadu. Ne uvek nadu, nemoć obavezno. Zaista zanimljivo kako se nosimo sa tim. I kada prođe, pitamo se kako smo uopšte mogli nešto uraditi, izdržati.
Postoji neka ruka, zanimljivo koliko je osetimo da nas pridrži, ali samo toliko koliko da ne padnemo. I ako se spotaknemo, pošalje razlog da ustanemo.
Zapanjujuće koliko tama baci na dno i koliko do dna stigne svetlo i pokaže izlaz. Koliko nešto obara u bezdan i nešto podiže.
Čovek, meta i materija kroz koju zlo i dobro igraju se rata.
Dobro iskušava sebe dokle može biti pobednik, zlo se uvek nečemu nada i ne miruje.
Dva brata igraju se rata, preko nas koji smo tu da poslužimo kao oruđe.
Kao inspiracija. Zanimljivo - mi smo zamorci. I moramo se odlučiti kome ćemo. Jer ova treća strana, Zemlja, prolazna je stanica, ratište i odaja za iskušenja, pozornica za razna scenarija, velike planove, itd.
Za objavu komentara morate biti prijavljeni.