A ako su testamentom lišena nasljedstva, imaju pravo da na sudu takvu posljednju volju svog roditelja pobiju kao nezakonitu sve to kaže zakon.

Ispovijest Milice Gutović, najstarije kćerke preminulog glumca Milana Lana Gutovića, u kojoj tvrdi da je usmeno zaviještanje njenog oca po kojem se ona i njena sestra lišavaju nasljedstva lažirano, probudilo je veliku pažnju javnosti i otvorilo mnogo pitanja – od toga ko i kako nasljeđuje imovinu pokojnika, to toga kako se nečiji testament, ako se smatra da je dat pod prinudom, prevarom ili bez moći rasuđivanja, može osporiti?

Imovina preminulog bez testamenta nasljeđuje se po nasljednim redovima

U domaćem pravu, kako je to regulisano Zakonom o nasljeđivanju, postoje dva načina nasljeđivanja – nasljeđivanje po osnovu zakona i po osnovu zaviještanja, odnosno, testamenta.

Kada neka osoba premine bez napisanog testamenta, primjenjuje se nasljeđivanje po osnovu zakona, a njegova imovina stečena za života postaje njegova zaostavština. Preminulog, odnosno, ostavioca, nasljeđuju njegovi potomci, usvojenici i njihovi potomci, njegov bračni drug, roditelji, braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Zakon je propisao da se imovina nasljeđuje po nasljednim redovima, tako što nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa nasljednike daljeg nasljednog reda.

Pravo najprije djeci i bračnom drugu, a onda ostalima, sve do države na kraju

– U prvom nasljednom redu su djeca preminulog i njihovi potomci (unuci, praunuci i tako dalje) i njegov bračni drug, ako potomaka nema. Drugi nasljedni red čine ostaviočev bračni drug i ostaviočevi roditelji i njihovo potomstvo, odnosno, braće i sestre preminulog ostavioca. Sljedeće nasljedne redove čine svi preci ostavioca (djede, babe, pradjede, pradjede i tako dalje) i njihovi potomci. Republika Srbija je posljednji zakonski nasljednik u slučaju da ostavilac nema živih ni potomaka ni predaka, čime njegova zaostavština postaje državna imovina – objašnjava se u zakonu.

“Testament lična i uvijek opoziva volja sposobnog lica”

I dok je nasljeđivanje iza pokojnika bez testamenta tako zakonski regulisano, kome će pripasti imovina preminulog koji je ostavlja testamentom, nekada dovodi do brojnih peripetija ili sumnji o mogućoj zloupotrebi nečije “posljednje volje”, kao što tvrdi jedna od kćerki preminulog glumca Milana Lana Gutovića.

Prije nego što preciziraju varijante testamentalne volje preminulog, pravnici objašnjavaju da je po zakonu “testament jednostrana, lična i uvijek opoziva izjava volje za to sposobnog lica kojom ono raspoređuje svoju imovinu za slučaj smrti, u zakonom određenom obliku”. Naime, u zakonu se striktno napominje da “zavještaočeva volja za sačinjavanje testamenta mora biti ozbiljna, stvarna i slobodna, a namjera za sačinjavanje zaviještanja mora biti određena i bezuslovna”, te da je “ključna stvar je ta što zaviještanje mora biti sačinjeno u obliku i pod uslovima određenim zakonom”.

Šta ako pokojnik djeci ne ostavlja ništa?

Šta se, dakle, dešava ako se u testamentu preminulog roditelja ne pominju djeca i preminuli im ne ostavlja nikakvo nasljedstvo?

– Djeca spadaju u nužne nasljednike, a to podrazumijeva da će dijete naslijediti polovinu od onoga što bi im po zakonu pripadalo. Dakle, kada je u pitanju nužni nasljednik koji nije obuhvaćen testamentom, on nasljeđuje nužni dio – pola od onoga što bi mu zakonom pripalo, odnosno pola od polovine zaostavštine što je jedna četvrtina imovine. U zavisnosti od toga šta je predmet zaostavštine, priroda nužnog djela može biti stvarno pravna u smislu da naslijedi udio u nepokretnosti što je najčešće slučaj, odnosno, može biti i obligaciono pravna, što bi podrazumijevalo da se ostali nasljednici po testamentu obavežu da njemu isplate jednu četvrtinu vrijednosti cjelokupne zaostavštine – objašnjava Đorđe Nikolić iz beogradske advokatske kancelarije “Stojković”.

Šta ako su djeca “preskočena” na račun braće, sestara ili nekog trećeg?

Identična situacija, kako kaže, važi i u slučaju da preminula osoba testamentom svu imovinu ostavi braći i sestrama, preskačući svoje potomke – njima pripada nužni dio, što će reći četvrtina zaostavštine.

Sljedeća česta dilema je šta se dešava ako neko od nasljednika nije zadovoljan posljednjom voljom preminulog koja je iskazana u testament, misli da zaslužuje više ili smatra da je neko dobio veći dio zaostavštine od njega?

– U tom slučaju, nasljednik koji se protivi testamentu i smatra da je on nezakonit, prilikom proglašenja testamenta iznosi svoje prigovore koji mogu biti materijalni ili formalni i odnose se na nedostatke testamenta, pa ga sud upućuje na parnicu. U roku od 30 dana od upućivanja, nezadovoljni testamentom su dužni da pokrenu parnični postupak radi utvrđivanja ništavnosti, odnosno, rušljivosti testamenta, zavisno koji su nedostaci u pitanju – kaže Nikolić.

Kako se testament pobija?

Ta procedura, protivljenje testamentu smatrajući da je nezakonit, važi i u slučaju ako je preminuli zaostavštinu testamentom ostavio trećim licima, kao što tvrdi Milica Gutović, kćerka preminulog glumca Milana Lana Gutovića.

– Riječ je, kako je definisano zakonom, o pobijanju testamenta na osnovu ništavnosti ili rušljivosti. Ništavost zaviještanja postojaće ako je njegova sadržina protivna prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima, ako je zavještalac lice koje nije navršilo petnaest godina života i lice koje je zbog nesposobnosti za rasuđivanje potpuno lišeno poslovne sposobnosti i kada je zaviještanje falsifikovano – navode pravnici

Rušljivo zaviještanje, kako objašnjavaju, jeste testament koji je sačinjen od strane lica koje je u trenutku njegovog sačinjavanja bilo nesposobno za rasuđivanje.

– Takođe, rušljivo je i zaviještanje nastalo pod uticajem mana volje, odnosno, prinude, prijetnje i prevare ili u zabludi o činjenicama koje su zavještaoca pobudile da sačini zaviještanje – kažu sagovornici, prenosi Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu